Zuzane K. Viland











Zana, kako si došla do toga da počneš da šiješ i od kada šiješ?
Kada pogledam unazad, već u dvanaestoj ili trinaestoj godini imala sam želju da šijem. U to vreme u dnevniku sam zabeležila da bih volela da budem modna dizajnerka. Svoje prve katastrofalne modele počela sam da šijem bez uputstava, ali s ljubavlju. Nisam imala uzor u porodici, nekoga ko bi me usmerio na šivenje.

Da li šiješ sa strašću?
Nadam se da vas neću razočarati, ali sada više ne. A da, rad sa figurinom je nešto drugo. Sličnije je modeliranju. Jedno je praviti odeću po modelu lutke, a drugo je šiti. Šijem ako baš moram, a da budem iskrena, najradije bih da imam šnajderku.

Da li šiješ po krojnim listama iz časopisa ili na osnovu sopstvene ideje?
Prvo sam vežbala i isprobavala da šijem po krojnim listama iz Burde. Sada, međutim, šijem po sopstvenom nacrtu. Ne pričinjava mi zadovoljstvo da šijem onako kako šije jedan klasičan Evropljanin: pedantno, i po šnitovima.

Na osnovu čega biraš boju i vrstu materijala?
Postoje modeli za koje ciljano biram materijal i boje. Izbor utiče i određuje kako će to pristajati. Što je preciznija moja predstava o materijalu koji mi je potreban, utoliko ga je teže naći u mojoj bližoj okolini.

Da li šiješ za sebe ili za druge?
Sada pre za druge nego za sebe. To mi i čini zadovoljstvo. Možda ću okačiti i par modela u radnji jedne poznanice.

Da li imaš neki prostor gde šiješ i koje vreme biraš za šivenje?
Najradije šijem u ranim večernjim časovima. Tada mogu da nađem potrebno vreme i mir. Mislim da mi je to vremenom prešlo u naviku. Ranije sam spavala do kasno ujutru ili sam imala nekih drugih obaveza. I da, uvek moram da slušam muziku!

Da li imaš neki komad odeće koji si sašila, a da možeš da nam ga pokažeš?
Da ovu belu venčanicu, koju sam postavila na figurini.

Kada je haljina nastala i da li si je sašila za neku određenu osobu ili priliku?
Tu belu haljinu, koju vam danas pokazujem, sašila sam 1999. Za sopstvenu svadbu, koja je pukla. Bila sam pred udajom. Venčanicu sam sašila od bele kože za dušeke. Jedna prijateljica me je tada opominjala: ,,To donosi nesreću!’’ Navodno, po nečijem verovanju, možda čak i hrišćanskom:,,Mlada sme da nosi samo poklonjeno, iznajmljeno, plavo...’’. Nisam sigurna, da li možda čak i ukradeno. Tada to nisam shvatala za ozbiljno ali sam se kasnije setila.

Kada si haljinu obukla prvi, a kada poslednji put?
Do svadbe nije došlo tako da sam haljinu tada nosila prvi put, a do sada i poslednji, tek četiri godine kasnije. Nastupala sam u okviru treš varijete pozorišta “Big Shit Show” Zilke Tos, umetnice iz Bremena. U ulozi “Curtain girl” otvarala sam i zatvarala zavese, a kao medicinska sestra sam nastupala pored muzičara “The Pimbell”. Ponekad bih mu i pridržavala mikrofon. Bilo mi je zaista zadovoljstvo, ali ne bih više nastupala kao medicinska sestra na bini.

Da li postoji neka fotografija ili neki drugi dokument vezan za tvoju haljinu?
Pošto do svadbe nije došlo, nema ni fotografija sa svadbe. Postoje slike na Zilkinom katalogu, ali na njima haljina ne izgleda onako kako izgleda u originalu. Pažnja je usmerena na događanja.

Da li se sećaš nekog komplimenta u vezi te haljine?
Da, haljina se dopala ljudima. Mislim da je u ovom okviru bila dobro plasirana, ali sumnjam da bi prošla u serijskoj proizvodnji venčanica.

Na šta te podseća ta haljina?
Haljina me podseća na jedan određeni period u mom životu. Tu ljubavnu vezu, a takođe i na taj nastup.

Da li ta haljina nosi neke ,,ožiljke’’ (...fleke, rupe, tragove nošenja)?
Da, postoje dve fleke na haljini. Tamna fleka je nastala tokom izrade haljine. Nalazi se na gornjem delu haljine, i stručnim jezikom rečeno, na ,,brusnoj tački’’. Crvena fleka je niže ... tokom predstave sam htela da zapišem nešto flomasterom, pa sam nažvrljala i po sebi. Nisam je oprala iz straha da će mi se od pranja skupiti.

Šta će se dogoditi sa haljinom? Da li si je namenila nekome ili ćes je pretvoriti u nešto drugo?
Uprkos tome što je ne nosim, čuvaću je kao uspomenu. Na kraju krajeva uvek mogu da je izvučem iz ormara! Materijal je zahvalan, lako se pere... Pa dobro, možda će ostati par fleka.

Zana, hvala ti na razgovoru!
Bremen, 8.4.2008. u 10 časova